Tog kobnog ponedjeljka 2. septembra 1974. godine djevojku Milicu Kostić (18) je u centru Kruševca zaustavio jedan mladić i zamolio da krene sa njim u zgradu Rubinova kula, do vrata njegove djevojke i da je pozove jer su njeni roditelji navodno jako strogi.
Ne sluteći ništa, Milica je pošla a kada je došla pred stan na 11. spratu, mladić ju je uvukao unutra. Tamo su bila još 4 mladića i tada je počela njena agonija. Mladići su tražili da se skine, jer nema drugog izlaza.
Devojka se branila i plakala i u jednom trenutku se otrgla i skočila kroz otvoren prozor.
Na samrti u bolnici jedva je dala iskaz, često padajući u nesvijest. Na zadnje pitanje isljednika zašto je skočila, odgovorila je:
“Branila sam svoju čast.”
Ubrzo je umrla.
Na osnovu njenog iskaza silovatelji su uhapšeni i osuđeni.
“,,,nikad više snene oči
nikad više crne kose
nikad više noge bose što je nose
što je nose
neće vidjet’ smiraj dana
Ona spava, ona spava…
Pjesma “Ona spava” Zdravka Čolića je posvećena djevojci koja je branila svoju čast.
